Romkinje su višestruko marginalizovane: u samoj romskoj zajednici koja je bila i ostala veoma patrijarhalna, a zatim i kao pripadnice manjine od većinskog društva. Osam žena priča o tome kako su odrastale i šta su doživljavale u porodici, školi u društvu.
Priče su veoma različite, čak i kad se radi o bliskim rođakama, baš kao što su različite i žene s kojima se pričalo, raznih generacija i sudbina.
Ne žele da Romkinja radi s hranom
Radmila Nešić (45) iz Pirota je godinama lokalna koordinatorka za romska pitanja i kaže da „bez obzira da li je Romkinja obrazovana ili ne, zaposlena ili ne, sve se one susreću sa diskriminacijom, stereotipima i predrasudama koje su duboko ukorenjene u našem društvu: Romkinje su neobrazovane, rano se udaju, rađaju više od petoro dece, gataju, prose, prljave su. Često možete čuti na ulici izraze koje upotrebljava većinska zajednica u obraćanju svojoj deci – „Ukrašće te Ciganka.“
Kao aktivistkinja u „Ternipe“ (Mladost) i „Romske ženske mreže Srbije“, često odlazi na teren, radi na informisanju, obrazovanju i jačanju Romkinja. „Veliki broj Romkinja je završio obuke za poslastičara, manikira, pedikira, frizera.
Veliki broj devojaka je završio srednje obrazovanje smer kuvar, konobar, pekar, proizvođač mleka i mlečnih proizvoda. Nažalost nema ih u tim granama privrede – poslodavac ne želi da zaposli Romkinju koja će spremati hranu, služiti hranu, ulepšavati mušterije. Takve slučajeve diskriminacije pri zapošljavanju možemo čuti često na radionicama na kojima se okupljaju Romkinje“, ističe Radmila Nešić.
Izvor vesti – https://www.danas.rs/vesti/drustvo/moje-se-znalo-kuca-i-deca-osam-istinitih-prica-o-zivotu-romkinja-u-srbiji/