U jednoj od dve postojeće osnovne škole u Staroj Pazovi,početkom školske godine došlo je do vršnjačkog nasilja.
„Mog sina godinama školski drugari odbacuju i vređaju jer je, romske nacionalnosti.Mi se bavimo otkupom gvožđa.
„Frižideri,akumulatori,šporeti,cigane viču za njim svaki dan“. Dok je bio manji dolazio je kući plakajući,stideo se našeg načina života,i svađao se sa nama. Početkom školske godine trojica su ga tukla, vukli ga za torbu,udarali po glavi,srušili dole i šutirali ga.Dete nam je to prećutalo,nije se požalio a vidnih povreda nije bilo. Nakon par dana pozvali su me iz škole i rekli da je moj sin pretukao trojicu i da dođem u školu. Troje dečaka obratilo se lekaru, imali su modrice i ogrebotine. U školu je došla i policija i tada smo tek čuli da su oni prvo tukli njega.Svi su kažnjeni,izvinuli su se jedan drugom i dužni su da posećuju školskog psihologa.